„Ne prestajemo se igrati zato što ostarimo; ostarimo zato što se prestanemo igrati“
George Bernard Shaw
U Domu Centar premijerno je izvedena glazbeno-scenska predstava „Polaganost“, nastala u suradnji Binocular Teatra i Doma za starije osobe Centar u sklopu ESF projekta „Smijeh kao lijek“. Predstava je rezultat višemjesečnog rada i proba korisnika Doma i autorskog tima predstave. U predstavi se prepliću osobne priče korisnika i dijelovi dramskog teksta Stjepana Komesa „Uz šalicu kave“ iz knjige „Život u staračkom domu“, te poezije Stjepana Komesa, Dobriše Cesarića i Antuna Šoljana.
Predstava je nastala tehnikom dosjećanja na način da se osobe starije životne dobi prisjećaju doživljaja iz prošlosti u cilju oživljavanja osjećaja na vlastitu vrijednost, identitet, životne situacije koje su ih izgradile u osobe kakve su danas, te da afirmativno i asertivno komuniciraju s drugim osobama zrele dobi. Na njoj autorski tim radi sa umirovljenicima od ožujka ove godine, a prije deset godina su već realizirali jednu suradnju sa Domom za starije osobe Centar u Klaićevoj ulici.
Ovakav način rada je nalik terapiji s ciljem izgradnje povjerenja unutar skupine u kojem se, uz ugodno druženje, dobrovoljno dijele osobne priče i razgovara o njima kako bi se vratio osjećaj opuštenosti, dostojanstva i igre. Prema riječima dr. Ane Štambuk, docentice na odsjeku Socijalne gerontologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, dosjećanje je most između osobne prošlosti i sadašnjosti. Osobe koje se dosjećaju imaju veće samopoštovanje, kvalitetniji život i bolje podnose životne teškoće. Dosjećanje potiče društvenost i olakšava stvaranje novih prijateljstava, čuva i prenosi kulturnu tradiciju, te smanjuje udaljenost između pomagača i starijih ljudi te potvrđuje osjećaj identiteta i jača osjećaj osobne vrijednosti.
Uz osobne priče korisnika-glumaca u predstavu „Polaganost“ utkani su dijelovi dramskog teksta „Uz šalicu kave“ Stjepana Komesa u kojem je na komičan način predstavljen život u Domu za starije osobe. Izabrani tekst blizak je osobama starije životne dobi u kojem prepoznaju razne životne/svakodnevne situacije.
Predstava „Polaganost“ je glazbeno-scensko djelo najsličnije Brechtovoj soap operi u kojoj glumci-osobe zrele dobi osim tehnike dosjećanja, glume i pjevaju uz pomoć operne pjevačice Ljiljane Čokljat i glazbenica Ane Krajnović i Vere Pfaff. Ono što je kod Bertolda Brechta V-efekt, znači mogućnost glumca da u svakom trenutku uzme korak natrag i kaže : „Vidiš ti, kakav lik… Ti boga, ja glumim takvog lika… Svašta“… Mogućnost komentara za sebe, na sceni, isprepletenost dramskog i privatnog uspostavljaju preduvjete komedijske igre u kojoj su učesnici onda se osjećaju dobro, opušteno i zaigrano što je blisko ideji nekog socijalnog života unutar kojeg se ojačavaju kapaciteti sudionika.
Glumci – korisnici Doma Centar:
Magda Badovinac, Zlatan Marmelić, Hermina Hruškar, Zdenka Kopajtić, Jelena Zvonarek, Zlatna Polojac Belavić, Ivica Kraljić, Katica Poje, Darko Domić, Slavica Butković
Autorski tim predstave:
redatelj Borna Armanini, dramaturginja Ivana Gudelj, autor glazbe za pjesmu „Na kraju godine“ i korepetitor Allan Sitar, operna pjevačica Ljiljana Čokljat, korepetitorica Ana Krajnović, trubačica Vera Pfaff, dizajnerica Gabrijela Farčić, tehnička podrška Siniša Popović
Dodatno o samoj predstavi možete pročitati na ovoj poveznici.
